Kraj mjeseca

Eto još jedan mjesec je pri kraju.Drugi mjesec mog bloganja ali isto tako i drugi mjesec moje dijete. A svi se polako vraćaju sa odmora. Grad će opet biti pun đaka i studenata i opet će biti povećane gužve u tramvajima i autobusima. Radovi su većinom završili,neki su još ostali ali ionako u tijeku kad je malo ljudi u gradu i kad su studenti i đaci na odmoru. Počinje rujan a pošto s njim počinje školska godina i još štošta. Mišljenja je da je baš to vrijeme za nove početke a ne početak godine. I ja se nekako s time slažem,samo nikako da počnem.

Pauza

Napravila sam pauzu mada ne dugu svega par dana. Kad ni nemam ništa novog za reć trenutno. Sve se uglavnom svodi na Internet i eventualno tu i tamo koji događaj koji mi ubija monotoniju. Ma neznam više kako ću. Ponekad se rasplačem tako mi dođe al onda uglavnom idem prošetat ili to radim kad me nitko ne vidi. Jer stvarno mi je dosta ispitivanja. Htjela bi promjeniti nešto,a ništa ne poduzimam. Neznam ni gdje da pronađem snagu za to iako je imam.Al ja uvijek biram liniju manjeg otpora jer to je najteže. Al nekako ne mogu sama bez potpore i svega ostalog.Pa sad imam potporu koja je daleko al ja hoću blizu jer mi je to važno.Al to je valjda moj glavni problem,problem sa samom sobom.Al neću sad o tome više. Mada ja sam svjesna kako sam sama sebi najvažnija. Uostalom kome to nije bitno.Ajmee zar ću cijeli post posvetiti tome. E baš neću.Ustvari možda umjesto opisivanja svog monotonog dana počnem zapisivati svoje osjećaje. Ipak je ovo moj psihoterapijski blog. Daklem moguće je da će biti preskakivanja al to nema veze. Glavno je da sam sve razjasnila za ubuduće ili nisam. ma nema veze. Idemo dalje!

Još jedno upoznavanje

Pričaću danas o još jednom upoznavanju koje sam obavila na praznik.Uglavnom ja tu osobu znam sa jednog blog alata. Čitala sam ga od početka i katkad ostavljala žestoke komentare. I tako sam ga nakon nekog vremwna prestala čitati i naišla na njega na jednom sajtu di sam ja donedavno bila moderator. I onda smo jedan drugog stavili na messenger,ali nismo odmah počeli pričati tamo. Dakle prvi naš razgovor sam ja inicirala.Osim toga valjda on nije htio započet jer tko zna jesam li raspoložena ili ne. Uglavnom tako smo pričali danima većinom ujutro.On me je tješio zbog mačića kojeg sam ostavila u dvorištu i tak,uglavnom u danima nesanice.Pričali smo o onome što nas zanima i tako. Manje više skoro o svemu.Razmjenili smo brojeve mobitela radi upoznavanja. I tako na kraju smo se upoznali samo to je nekako bilo prekratko,samo sat vremena.Malko me razočarao al to se i dalje može popraviti. Također se nadam da će doći do daljnjih susreta i moguće suradnje jer sam ja njemu dostavila neke informacije koje su ga interesirale.

Nostalgična

Danas za promjenu neću pisati o današnjem danu jer je sve manje isto i nekih promjena nema.Pisat ću o nedjelji koju sam propustila tj. nisam taj dan ništa napisala.Taj dan sam tj. u nedjelju išla sa frendom na autobusni kolodvor da pita kad ima autobus za selo. Naime on u petak ide kod svoje bake (koju nije vidio 16 godina tj. od svoje 12 godine) na tjedan dana.Naime ona se vratila iz izbjeglištva. Zašto sad? Neznam valjda iz razloga što želi umrijet na svojoj zemlji.To je jedno selo nedaleko Drniša i zove se Kriške. Za njega nisam čula mada se za domovinskog rata mogao dobro naučiti zemljopis. Pogotovo za one koji nisu čuli za neka mjesta il da se podsjete.Uglavnom išli smo vidjet kad ima bus za tamo koji ide točno kroz to selo.Uglavnom kad smo to obavili zamolila sam ga da ode sa mnom u kvart par tramvajskih stanica dalje.I otišao al bili smo nakratko,njega je navodno bilo strah šetati po tuđem kvartu usred bijela dana. Zato sam ga otpratila na tramvajsku stanicu,a ja se vratila natrag.Šetajući bivšim kvartom osim što sam primjetila da se sve promjenilo što je uostalom i logično bila sam jaako nostalgična. Mada baš nije bilo suza sjetila sam se vremena kad sam živjela ondje. Dosta toga sam uslikala te neznam kako ću se odlučiti koju sliku da stavim.Na kraju sam došla do ulice di mi stanuje tetka a trenutno je na moru. Ispred Lisinskog u jednoj nazovi fontani čovjek je navlačio psa. Pas je plivao i kad je došao do jednog kraja i htio da izađe van ovaj ga je samo okrenuo i sve nastavio dalje. Ja sam samo gledala i ostala zapanjena i paralizirana. Jednostavno nisam mogla ništa učiniti. Tko zna kako je završio kao pas i da li je živ. To me još uvijek muči.

Velika Gospa

Eto nakon 10 dana opet praznik,ali ovaj put vjerski. Širom zemlje slavi se Velika Gospa a centralni dio je u Sinju jer se tamo ide na hodoćašće. Želim vam svima sretan praznik!

Šoping

Pošto je u subotu bilo ružno vrijeme,a i imala sam već dogovor sa frendom stara i ja smo odgodile šoping za danas. Uglavnom ona me je nazvala i rekla da ne može prije 11. No dobro, a ja sam ipak malo pričekala pa sam odugovlačeći krenula kad je već načeto podne. U biti prije toga smo se čule telefonom i morala sam joj donjeti njezin jer ona ga je zaboravila. Koje čudo!Prvo smo kupile najlon sokne. Dakle otišle smo u jedan sportski dućan koji se nalazi odmah do DM-a mislim da se zove Turbo sport. Uglavnom išle smo na odjel sa cipelama.Prvo smo gledale tenisice. Ona je htjela jedne koje se meni nisu svidjele bile su sivo-roze stvarno bezveze boja.A ja sam se onda odlučila za bijele. Iako ona je sebi htjela kupit takve tenisice pa se poslije opet predomislila te je kupila iste ko i meni.Poslije toga su na redu bile natikače. Na kraju smo kupili još majicu koja mi je zapela za oko,mada smo probali i druge varijante u toj boji.Navečer ili predvečer sam imala peripetije,hehehe. Naime dogovarala sam se sa jednim dečkom preko msn-a s kojim se već dugo dopisujem tj.ćaskam tamo da se nađemo jer će on biti danas u Zagrebu. I našli smo se oko 9 navečer,popričali sat vremena i on me autom odveo kući. Tu noć sam napokon normalno spavala.

Počeo vikend

Subota ko subota,ništa posebno. Možda meni i nije jer sam nezaposlena. Malo mi krivo što ne odlazim u grad ujutro,fali mi to. Umjesto toga ja tu visim na kompu ko neka budala. A neznam ni vrijeme nije neko. Uglavnom javio mi se frend,napokon. Bio je kod cure neko vrijeme. Cura živi u Garešnici nedaleko Bjelovara. Uglavnom pošto joj je on kupio zamorca zamolio me da idem s njim kupiti hranilicu i pojilicu za njenog ljubimca.Uglavnom on je došao po mene doma i otišli smo to kupiti. Kad smo se rastali ja sam još malo prošvrljala po gradu i otišla kući. I nakon stanovitoh vremena ja legoh i naravno zaspah. A dogovrali smo se da idem s njim da to odnese na bus i dostavi tamo. Tako ja sam zaspala, a on me nije ni zvao.

Hmm

Još uvijek imam onaj problem sa spavanjem i dežuranjem,al nekako se nadam da će to proći samo od sebe. Nisam baš ni čovjek od riječi. Ali ne drugima već sebi. Naime jučer sam samoj sebi obećala da ću otići dovršiti osobnu i na kraju ništa,pa sam to kao odgodila za danas i opet ništa. Zato sad svaki dan uhvatim svoj "Metro Express" u dućanu. Nešto me je danas kad sam došla po svoj primjerak blagajnica ispitivala o dijeti koju ja držim. Naime neki dan sam joj je fotokopirala jer reče mi da joj treba za muža. Ja sam eto zadovoljna osim onog dijela di ne pijem dovoljno tekućine. Al' nikako da se natjeram na to. Nimalo. Ma znam ja da nisam baš karakter i čemu onda da se trudim. Ma i dalje nisam baš čovjek od akcije pa ni od obećanja sama sebi.

Početak

Evo prvi mjesec dijete je iza mene. Nije baš išlo glatko al ipak odoljevala sam pri pogledu na neku hranu. I nisam omanula osim možda kad sam pojela malo više sira. Al još uvijek ne pijem onoliko tekućine koliko je potrebno,nikako da se na to natjeram. Ali budem valjda. Istina je da mi fale neke stvari pardon hrana.A to je riba,tikvice,blitva i slično.Nekak sam se navikla i ne osjećam neku silnu glad. Samo što nutricionisti baš i ne preporučuju ovu dijetu. Ali ne razumijem zašto jer oni kažu da je jednolična ,ali zato što je po danima takva. Ali s obzirom da su mi neki iz familije garantirali za tu dijetu i pošto ne želim riskirati dijabetes izgurat ću još ta dva mjeseca.

I dalje isto

Mene više zanima dokle će tako.Jednostavno mi je dosta ovog bioritma. Uglavnom sve je manje više isto ko i prethodnih dana.Razgovori na msn-u i nesanica svake noći. A i razgovori ugodni. Još nikako da uglavim sastanak sa kolegom blogerom. Nadam se da će to biti uskoro.Ni druge blogove pardon ni na drugim svojim blogovima nešto ne pišem već se manje mučim s ovim. Zašto? Zato jer sam ga odlučila pisati svaki dan.Onda mi se omakne pa moram pisati par dana jer spremim samo koju rečenicu dvije u draft. Srećom da i ta opcija postoji. A onda treba se i sjetiti što je bilo tih dana. E tu sam malo slaba. Pamćenje mi nekad zakaže. A bezveze imam neka dva programa za pisanje dnevnika i mogla bi ih koristit te u toku dana napisat nešto i na kraju sve kopirat i priljepit ovdje. Al neću baš,ono nekak sam magarasta. Uvijek kad su neke promjene u pitanju opirem se,al ionako mi je život dosadan i možda mi baš one razbiju tu kotlotečinu. A kotlotečina je baš ono što ne volim.Osim toga ko je voli? Manje više nitko. A onda mogla bi se raspitat kako da stavim brojač i linkove ovdje.Osjećam se nekako golo bez toga. A htjela bi i dizajn promjeniti što je izgleda jako teško ovdje. Ma što ja uvijek nešto kao da ću napravit pa onda ne napravim ništa. To je moja boljka i jedna od najvećih mana.

Ode nam naš Džekica

Kako danas nisam palila televizor,nego tek prije par sati saznala sam tužnu vijest. Jutros rano umro je naš Džekica tj. glumac Slavko Brankov.I pored svih kazališnih i filmskih uloga ona Crnog Jacka u legendarnim "Smogovcima" uvijek će biti uloga po kojoj ćemo ga pamtiti. Serija koja je obilježila mnoga djetinjstva pa tako i moje. Nije uspio u borbi sa opakom bolešću koja ga je dokrajčila nakon 4 mjeseca. Dragi naš Džekica zauvijek ćeš ostati u našim srcima.

Malo drugačiji dan

Ni sinoć nisam spavala svega cca tri sata al hajde barem me stara nije trebala buditi. Dakle danas sam išla u bolnicu na scintigrafiju.I kad sam došla tamo,naravno prethodno sam se javila na šalter da me upute di da idem i da platim participaciju.I onda ono neizbježno,čekanje u hodniku među gomilom ljudi i gomilom vrata sa brojevima. Čekanje da čuješ svoje ime i da uđeš kroz ta vrata. Ionak nisu počeli kad treba dakle u 7 30 već tek u 8.00.Valjda zato jer su morali pokupiti uputnice. Zbog radi toga čekanja sam se rasplakala. Srećom da me nitko nije skužio jer sam sita objašnjavanja.Najbolje mi je bilo kad su me prozvali,a ja iza vrata.Dobila sam injekciju sa tom nekom tekućinom i malo sam zajaukala. Ah nisam mogla bez toga.A onda u čekaonicu čekat da me prozovu za snimanje.Tu je bilo par žena pa smo kratile vrijeme pričajući,al nisam ni dugo čekala da dođem na red.I kad su me prozvali ja legla na ležaj,skinula naočale i dala joj ih te zažmirila. Neznam čemu bi bilo potrebno da držim oči otvorene. Malo je bilo problema sa namještanjem glave. Mislila sam skoro da će mi visit. To sam joj i rekla. Sam postupak je trajao nekoliko minuta i nije bio nimalo neugodan.Osjećala sam se ko u prostoriji sa klimom samo što se ležaj malo pomicao da bi me na kraju popipala po vratu di se nalazi štitnjača.I na kraju morala sam još pričekat da odem kod doktora.Ni tu nisam dugo čekala,doktor mi je pogledao sliku,tražio nalaze i tamo nešto zapisivao,popipao me i bila sam gotova. Dakle nisam nešto pretjerano boravila u bolnici i u pola deset sve je bilo gotovo.Pošto je bio lijep odlučila sam se prošetati barem do Trga. I tako prolazeći Ilicom ušla sam u dvorište Likovne akademije.I tako sam ja došla i sjela za kamenu klupu jer to je još jedino što je ostalo od 10 godina otkad su sve počeli mjenjati.Tamo sam srela jednu ženu sa psom iz susjedne zgrade.U biti njen pas se nešto uzvrtiooko mene i počeo lajat. I tak sam ja popričala s tom ženom o akademiji,nostalgiji i slično. Uglavnom završismo razgovor ,ona ode a ja ostadoh i bacih se na slikanje. Jedino što kad sam htjela ući unutra portirka mi je nešto srala te sam je poslala u rodno mjesto. A svi znamo di se ono nalazi.Još sam malo prošetala po gradu i pravac kući.Poslije toga zna se što slijedi.Tako da se današnji dan malo razlikovao od ostalih. I sad me još čeka ta punkcija i nalazi pa tek onda mogu vidit kad ću otprilike otići u Osijek. Baš sam bila nostalgična dok sam bila tamo i vidjela što se sve u 10 godina promjenilo.

Još jedan rođendan

Eto kako se poklopi da pet dana poslije sina bude i njegovoj mami rođendan.Sjećam se da sam je zezala kako bi bilo fora da rodi na svoj rođendan.Sretan ti rođendan Dora pardon Izidora! Neću reć koji jer dame se ne pita za godine. p.s. Žao mi je što još nisi na godišnjem al tako je ispalo.

Zar opet?

Javila mi se javila frendica,malo smo ćakulale. Ondak sam ja još malo surfala te sam išla u dežurstvo hehe.Za današnji dan bi mogla reć da je isti ko jučerašnji ali ne baš u dlaku. Uglavnom danas sam se također nalokavala vode al nešto u manjoj količini nego jučer. U biti trebala bi piti tekućinu zbog sutrašnje scintigrafije.Vodeni dan sam preživjela te se nisam pretvorila u vodu,a nisam se ni onesvjestila. A osim spavanja izostalo je šetkanje ili ga je ipak bilo. Ups amnezija neka. Al mogla bi više prestat s tim dežuranjem jer zamjenila sam dan za noć.Ali zato imam cd koji me uspavljuje kad ostavim komp uključen. To me podsjeti da nisam skinula ni jednu pjesmu koju ću stavit na mp3 player.Baš sam lijena. Mora da je tome zaslužna ova kiša,ali i tome će doći kraj. Ima tu i pomalo sunca ali baš malo jer se uglavnom sakrije iza oblaka.A ja i dalje slikam nebo kad mi se ukaže prilika što je ovih dana mada ne redovito.Mnoge me stvari još čekaju a ja kao provjerena izvlakuša samo ih odgađam.Hmm morat ću nazvati frenda jel kolko vidim on mene neće a neće mi ni poruku poslat.

Kakav dan

Ah moglo bi se reći da je spavajući.Naime danas sam prema svojoj dijeti bila samo i isključivo na vodi,valjda radi čišćenja organizma.Koliko sam vode popila činjenica je manje važna.Puno je važnija činjenica da ni dalje ne prestajem dežurati, aonda poslije toga legnem skoro pa u podne. Meni je već dosta toga A kome i nije. Eto preksutra moram zaspati u neko normalno vrijeme jer jaako rano ustajem te ću usput napraviti neke stvari u gradu koje moram obaviti. I ako opet budem se probudila unatoč uvjetima zamračenju i ugašenom kompu snagom volje morat ću se oduprijeti da ne upalim komp.Eh al ipak mi se desilo nešto lijepo al opet netom. Naime kako podosta koristim msn tako sam pričala sa jednim blogerom jutros. Da on piše blog na bosanskom blog alatu i iako ga nisam duugo čitala al sam naletila na njega na jednom portalu di sam donedavno bila moder na forumu. U svakom slučaju on je u Zagrebu jer je upisao teologiju,a pošto želi biti fratar smješten je u jednom samostanu kojeg su sagradili Hercegovci. Al kaže da će pričekat dok ne bude sunca.Hehehe neznam dal će toga skoro biti. U svakom slučaju barem imam partnera za Sljeme ili neki drugi dio Medvednice. Tako da sam se uvjerila kako je svijet mali.Mada sam i ovaj dan već napola prespavala.Ah nema to veze nadam se da ću opet vratiti stari bioritam.

Subota i još praznik

Opet se ponavlja isto,mislim ovo sa spavanjem. Eto frendica mi ovdje ostavila komentare pa se nadam da ćemo se čuti kad bude online.Nazvala sam sestričnu baš dok je uspavljivala malog i u međuvremenu zaspala tako da kad sam se probudila nije baš bilo neko vrijeme za zvati bilo koga. I otada počinje moje dežurstvo. Uglavnom rasplakala sam se opet jer mi je propao vikend.I ne samo to jer drugog vikenda neće ni biti naime ona ide na godišnji a kad se vrati ja idem u Osijek.Stara me nagovarala da je nazovem a ja nisam htjela jer uopće nema smisla.Šta ću tamo po ovakvom vremenu mogu ostat i doma. Ah i frend se ne javlja, a nisam ga ni ja bome zvala. Uglavnom lijevala je kiša pa sam i ja bila podosta spavalački raspoložena. Nisam baš spavala cijeli dan al ono neznam to objasniti. Frendica mi imala rođendan a nisam joj ni čestitala. Baš sam neka. Ma budem to napravila preksutra. I tako sam opet jedan dio dana prespavala.Koji je uz to bio državni praznik,a zahvaljujući kiši nisam ni izašla van.

Dokle će ovako?

Vec dva dana nikako da dodem u kontakt s frendicom jer kad god pogledam na icq ona je offline.Skype nemam instaliran tako da ni tu ne mogu komunicirati s njom,mislim virtualno. A nevirtualno ne mogu nikako jer osim što je kilometrima daleko ko zadnji baksuz izgubila je mobitel a novi još nema.Mislim to joj je 10 ali nikako da shvatim kako ih je uspjela tolko pogubiti. Fiksni broj joj neznam a ionak bi bilo komplikacija jer njeni baš neznaju za forum.Uglavnom došla joj je cimerica pa je jedino tako mogu opravdati.Moj problem sa spavanjem još uvijek traje,a to je dio PMS-a. Ma moram se natjerati da legnem ranije, da manje visim na netu i da počnem nešto radit (ovdje mislim na spremanje svoje sobe).Od onih CD-a što sam pronašla jedan sa irskom muzikom i ko za inat mi preskače. Hmmmm. A morat ću poskidat domaće muzike da slušam na mp3 player-u. Mislim da mi nekak to najviše fali u ovom periodu. Premalo slušanje muzike. CD player mi je crko dakle ostade mi radio na mobu,mp3 player i komp.A liniju mogu slušat kad starog nema doma.Poslije svojeg povratka iz grada zatekla sam dirljiv prizor barem meni. Mačkicu na ulici al ipak na pločniku i dvoje ljudi koji žele nešto učinit al ne mogu. Nisam mogla ostat ravnodušna i na kraju vijećanja odlučeno je da odnesem mačku u svoje dvorište. Podosta mi se otimala al sam ipak uspjela. Kardinalnu grešku sam napravila što sam zamolila susjedu da joj da jesti a ona mi je odmah počela srati. Vidjela sam kak ju je velka mačka gledala,samo se nadam da joj nije napravila ništa loše. Brže bolje sam zbrisala da ne bi otišla za mnom.Poslije toga je pala kiša, a tko zna hoću li ikad saznat što je bilo sa macom. Samo da je nije auto zgazio mad ih ionako ima malo u dvorištu. I dalje je PMS na snazi.

Rođendan

Danas je rođendan ovome nestašku,čudovištu i ostalom. Ne to nije moj sin već od moje sestrične.Ali sam ga išla vidjeti u bolnicu dan poslije rođenja. E pa Noa sretan ti tvoj 2. rođendan i bit će ih još mnogo. p.s. Ovo je slikano prošli mjesec kad su bili kod mene u posjeti prije nego što će stari početi sa zračenjem ,a ja sa dijetom.

Kišni dan

Frendicu nisam uspjela uhvatit nažalost al sam opet išla spavat u svoje manje više standardno vrijeme.I tako kad sam se probudila što je bilo opet sa namještenog sata na mobitelu bila sam neispavana. Pored uobičajenog surfanja netom stigla sam popričati i na msn. Pošto mi je to jedini messenger jer druge ne mogu instalirati iz razloga što neznam pass, a ne usudim ga se promjeniti.Razmišljah o reinstaliranju Windowsa al osim što bi morala manje više spržit ono što mi ostade na kompu,trebala bi nasnimit važne i nevažne programe. Jedna moja druga frendica to radi već dva tjedna. Neznam da li je gotova s tim. Nisam se čula s njom pa ne znam.Kakvo je vrijeme ovih dana nekako se bojim da neće biti ništa od vikenda,ali nazvat ću sestričnu da je pitam.Onako ne bi baš voljela da to propadne jer toliko se tomu radujem.Vrijeme nije obećavajuće mada je bolje od onih silnih vrućina. Kažu da se više neće dogodit barem ne ovog mjeseca.Frend mi se i dalje ne javlja,vjerovatno očekuje da ga ja nazovem.Ja sam više manje okej osim nekih stvari u PMS-u ali i to će proći.I opet sam zakunjala ali nakratko jedno otprilike sat i pol.I baš kad sam htjela obaviti svoju šetnjicu čujem poznati zvuk kiše tako da danas skoro da i nisam bila vani ako ne računam odlazak do dućana da bi blagajnici dostavila fotokopijudijete koju trenutno držim.Zato sam dobila hlače od mamine frendice tralala.Ona ima odjeću svih veličina pa mi je stara zato jučer izmjerila struk.jedva čekam da obućem neke stvari koje donedavno nisam mogla obući.Bit će to divan osjećaj.Dakle nemem sa dijetom nikakvih problema ,suzdržavam se nenormalno osim tog pijenja sa tekućinom.A sad dolazi vrijeme i za druge akcije.

Vrijeme se mjenja

Malo sam otkunjala,pa sam se probudila oko 3 ujutro.Uhvatila sam frendicu na ICQ-u pa smo pričale dala nekim ljudima link ovog bloga i tak. Opet sam bila nenaspavana,a sve je to zbog PMS-a. I dalje se znojim ko Jeti na suncu.Javila sam se svom forumaškom frendu pa smo malo ćaskali na msn-u.Uspjela sam doći do svog primjerka "Metro-Express"-a ,al me je na putu do kuće strefila kiša. Srećom da nije bilo puno al ne kiše već puta do kuće. Nedugo nakon toga sam pala u komu iliti krevet. Al su mi televizor i komp ostali uključeni. Negdje oko 4 sam se probudila. Opet sam pričala na msn sa svojim frendom iz Australije.I za kraj dana sam obavila šetnju u grad. Sad svoj problem sa vodom rješavam tak da uzmem termosicu koja mi prokišnjava pardon curi i koja je 0,75 mislim iako nigdje ne piše. Al samo to popijem ne idem po novu količinu vode.Možda bi bilo da termosicu za čaj napunim vodom bilo bi dosta za cijeli dan. CD-e nisam slušala a govorila sam da hoću,hehe. I dalje se znojim iako već od prekjučer počinje pad temperature.A osim toga psihički sam dobro jedino me malo cepa ovaj PMS.Napravili su mi horoskop na www.astro.com pa se uskoro bacam na prijevod. Također sam isprintala nešto o svojem fizičkom nedostatku tj. minimalnoj celebralnoj disfunkciji i već sam pomalo i pročitala o tome. Trebala bi kontaktirati HSUTI (Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida) ili SOIH( savez osoba sa invaliditetom Hrvatske) da mi kažu da li je to prihvaćeno pa da napravim preglede. U svakom slučaju dobro bi mi došlo zbog prijevoza (mislim da je prijevoz uključen u članarinu) i oslobađanja participacije.Tako da sad ću malo pomalo ostvarivati i to nadam se (mislim na ovo što namjeravam a stalno odgađam).

PMS

Pa mogu reć da mi je bilo skoro isto ko i jučer sa spavanjem.Pričala sam sa frendicom preko ICQ-a i pomogla joj u mjenjaju dizajna tj.uputila je na blog koji se time bavi. Negdje oko 5 ujutro sam ugasila komp i krenula na spavanje.Probudila sam se i prije nego što sam namjestila mob da mi zvoni.Jako čudno,ali sam shvatila da je to od PMS-a.Eh da ne zaboravim prije spavanja, a u toku sitnih jutarnjih sati dala sam nekim osobama sa foruma link svog bloga da čitaju i nabace koji komentar.Dakle nisam htjela da mi se desi ko jučer pa da mi promakne moj primjerak "Metro- Expressa" koji više ne uzimam redovito iako je besplatan. Jednostavno se razgrabi. A krivo mi je za jučer jer ponedjeljkom objavljuju blogove i to na jednoj stranici odnosno pišu o nekim blogovima i blogerima.Ko zna kad će to biti objavljeno na netu.Popričala sam na msn-u sa svojim frendovima sa jednog drugog foruma jer sam učlanjena na dosta foruma ali nisam baš na svima aktivna. U biti najaktivnija na onima koji su mi u bukmarku. Našpotala sam staroga jer nije nazvao u bolnicu i rekao da neće dolazit dva dana na zračenje.Poslije ručka me nešto uhvatio sam pa sam malo zaspala. probudio me telefon i morala sam se javiti jer je stari blaženo hrkao.Opet su zvali iz bolnice da pitaju zašto jutros nije bio na zračenju. Rekla sam da dolazi sutra. Tako sad će odlazit ujutro i bolje mu je zbog ovih vrućina iako je danas pala kiša i najavljuju zahlađenje.Mene za 8 dana čeka scintigrafija,ajd bar znam što je to jer je jedna forumašica guglala umjesto mene. U ponedjeljak mi je vodeni dan, a u utorak se opet moram nalokavat vode.Usput ću svratiti do Mup-a i napravit osobnu bolje rečeno dobit papir da prijavim gubitak u "Narodne novine". Koja komplikacija. Sreća da će biti gotova za 2 tjedna a ne kao prije kad su počeli sa novim formatom mjesec dana.I na kraju dana otišla sam u grad na sladoled jer mi je to bila današnja večera. I dalje se osjećam dobro osim što se znojim ko Jeti na suncu.Ostalo je manje više okej. Ali nnisam zadovoljna svojim odgađanjem provođenja odluka. To najviše mrzim kod sebe. Treba nešto napravit unatoč ovom vremenu jer vrijeme leti neumitno. Ne javlja mi se frend,a neznam zašto. Nismo se vidli ni za vikend. Ja njega ne zovem ni on mene.Da nije ljut što mu još nisam kupila mp3 player za rođendan koji mu je bio prošli tjedan. Ni frendica se ne javlja iako je neko vrijeme bila online al uhvatit ću je u sitne jutarnje sate.Došla joj je cimerica pa ima opravdanje,a vidim i da je promjenila dizajn bloga.Ja bih sad malo i prilegla al moram se otuširat,al prije toga vidit gori li žižak što mi je važno zbog tople vode.

Slika

Ovo je samo jedna slika koja je po mom mišljenju i za mene jako istinita,te sam je jednostavno morala staviti onak između postova.