Osmjesi

U svijetu oko mene potrebni su osmjesi

subota, svibnja 19, 2007

Spoznaja

Došla sam do nekih zaključaka do kojih nije teško doć. Isprobavam autogestiju,valjda će ići. A samu sebe pobijam za uspjeh. Nije sve tako crno mislim ak me nešto fizički boli ja automatski sam loše. Međutim odakle da počnem naravno od sebe. Al koji posao.Nisam uspjela skontat neko volontiranje za svaki dan. Moram nekeko sredit to do početka tečaja. Mislim na ovaj dio sa koncentracijom i sl. Jer puno me toga čeka i ne želim zakazat još manje pasti. Radim minimalno i nije da se želim forsirat. Nikad i nisam. A i ono sa usamljenošću probat ću se upoznat s nekim. U biti ono što sam htjela napisati i reći je nestalo jer nisam na ti sa tastaturom.Zaključak:Ja sam dramatičar. U svakom slučaju moram izdržati dulje nego što mislim. Dug je put,pogotovo natjerati se biti produktivan ako inače to i nisi. Vjerovat ponajprije u sebe. Uspjet ću jer nema mi druge . Možda bi trebala opet počet pisat,ali zasada ništa od toga,a u srijedu već idem. Prekratko mi je,al još uvijek šutim. Aaaa mogu samo tipkajući vikati.Jer i pad je let. Optimizam mi je stran pojam ali probat ću uvesti to ili bar nešto slično. Možda najbolje muziku.Do zaključaka sam došla čitajući neke sejvane msn-razgovore i tako sam eto uvidjela ovo gore. Al rekoh volim sve preuveličavat.

0 komentara:

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica