Počinju radovi

Počinju radovi u mojoj ulici,a bit će gotovi negdje u rujnu a možda i u kolovozu. Od danas isključuju plin jer se stavlja novi priključak i to će sve trajati nekih mjesec dana. Ovo se odnosi na prvi dio ulice.Stara je ujutro isključila plin tako da se ona zadnja otuširala.A danas sam bila kod ginekologa. Privatnog. Naime izludila sam od tog pečenja i menge svaki drugi mjesec.Uglavnom ustanovilo se da imam gljivice. Dobila kremu i vaginalete.Al pošto mi je falilo 100 kuna jurcala sam do banke i natrag.U međuvremenu je počela kiša.Srećom da sam ponjela kišobran. Sutra kupujem svoju terapiju. Valjda će proći.

Spoznaja

Došla sam do nekih zaključaka do kojih nije teško doć. Isprobavam autogestiju,valjda će ići. A samu sebe pobijam za uspjeh. Nije sve tako crno mislim ak me nešto fizički boli ja automatski sam loše. Međutim odakle da počnem naravno od sebe. Al koji posao.Nisam uspjela skontat neko volontiranje za svaki dan. Moram nekeko sredit to do početka tečaja. Mislim na ovaj dio sa koncentracijom i sl. Jer puno me toga čeka i ne želim zakazat još manje pasti. Radim minimalno i nije da se želim forsirat. Nikad i nisam. A i ono sa usamljenošću probat ću se upoznat s nekim. U biti ono što sam htjela napisati i reći je nestalo jer nisam na ti sa tastaturom.Zaključak:Ja sam dramatičar. U svakom slučaju moram izdržati dulje nego što mislim. Dug je put,pogotovo natjerati se biti produktivan ako inače to i nisi. Vjerovat ponajprije u sebe. Uspjet ću jer nema mi druge . Možda bi trebala opet počet pisat,ali zasada ništa od toga,a u srijedu već idem. Prekratko mi je,al još uvijek šutim. Aaaa mogu samo tipkajući vikati.Jer i pad je let. Optimizam mi je stran pojam ali probat ću uvesti to ili bar nešto slično. Možda najbolje muziku.Do zaključaka sam došla čitajući neke sejvane msn-razgovore i tako sam eto uvidjela ovo gore. Al rekoh volim sve preuveličavat.

Počela sa terapijom

Danas sam počela piti Coaxil. To je ad koji mi je prepisala psih.Također sam se bila prijaviti na tečaj,ali samo sa knjižicom. Dokumente moram donjeti drugi put.Inače otkad nemam neta doma uglavnom to obavim u knjižnicama di je badave ili pljunem lovu u net kafiću.Uglavnom ne osjećam se dobro i nešto mi se muti pred očima al mora ionako biti nuspojava. Pogotovo uz ovo moje stanje mislim fizičko. Al što se može to je tako i gotovo. Vidit ćemo kako će dalje biti. Valjda će biti nekog poboljšanja.

Zadnja akcija

Namjerno sam preskočila dvije akcije tj nisam pisala postove o njima jer smatram da je bilo nepotrebno.A danas mi je bila zadnja. To mi je rekao Mario kad me je nazvao.Na predzadnjoj akciji sam napravila prenamjenu tako da neću na školovanje već na tečaj za aromaterapeuta. Možda zato jer znam bar jednu osobu sa akcije koja će tamo biti dakle netko poznat.I pored toga što sam pričala sa ljudima tamo s nikim nisam izmjenila broje ve moba kao neki tamo,a znam da zato jer sam upisala tečaj na to i nemam pravo tek za četiri godine. A za to vrijeme može biti svašta.Bilo mi je ugodno jer sam bila sa ljudima,a neugodno jer sam s obzirom na njihove priče to o sebi nisam mogla ništa dobro reć Naime tamo je bilo jaako mladih i dosta njih sa djecom. Većina je imala radno iskustvo. Tako da se po tom pitanju tu i nisam našla kao ni po marljivosti.I tako dva Maksimira i tri Sljemena to je zbroj. Danas je kao i prvi put bilo Sljeme.Tako da mi od tih akcija ostadoše samo slike.A najesen ću vidjeti kolko će njih biti na tečaju.

Susjedo draga najebala si

S obzirom da imamo susjedu koja nam pravi probleme odlučili smo se postaviti nadzorne videokamere komada 3.Plaćeno je iz nasljedstva.Najveći problem je što prozor njenog wc-a gleda na našu veš kuhinju(di su veš mašina i sušilica)tako da ona kroz njega može ordinirati štapom a i izvaliti svoju glavicu kroz njega.A bilo je stvarno svega od skidanja gumba sa sušilice,bacanja sanitarne kiseline mojoj staroj u oči,lupanje štapom po glavi pa sve do zatvaranja vrata tj nagurana sušilica na vratima da se ne može uć.Tako da je to jedina mogućnost za takav kakav mir.Stara je uzela slobodan dan,a i ja nisam išla kod zubara jer sam imala dva termina pa sam mogla birat.Uglavnom bila su tri dečka. Za ručak smo naručili pizze iz "Dvojke". Ja sam ujutro surfovala bez obzira što je žica išla i kroz moju sobu. I nakon ručka više nisam mogla na net te sam kroz neko vrijemete sam otišla u grad. Tamo sam u knjižnicama visila na netu.Kod namještanja kamera došlo je do neke smetnje i ko zna čega tako da je fiksni prestao raditi. Sreća da imamo mobitele.A susjeda je zvala policiju zbog stavljanja kamera,ali tu ne može ništa.Tako da osim eventualnog nauma oko razbijanja kamere što bi isto bilo snimljeno je spriječena u pizdarijama. Da te vidimo sad ptico.

Prvi maj praznik rada ili nerada

Prvi maj je i kao što naslov kaže tako ni ja neznam jel on praznik rada ili nerada.Ustvari ovisi kako za koga no neću previše o tome filozofirati.Uglavnom danas je bio prosvjed sindikata na trgu francuske republike. Tamo nisam bila jer mi je bilo prerano.Stara je unatoč prazniku otišla šljakati jer posao ne pita kad se gomila.. E moja stranka"DSŽ"(demokratska stranka žena) je bila među strankama na prosvjedu. U 10 je bilo okupljanje na trgu i ja sam bila tamo.Došli su i moji iz stranke. Bio je neki program ako se to tako može nazvati i kad je završilo krenuli smo za kamionom pješice u Maksimir.Gledali su nas ljudi sa prozora ne sa svih baš a i iz tramvaja.I tako stigosmo i do Maksimira. Dalmatinci su otišli busom na Jarun di je bila zabava iliti proslava.Ja i moji iz stranke smo malo šetali. Gledali smo ljude koji čekaju grah te koliki je red i komentirali. A nije bilo samo sirotinje. Nakratko smo se odmorili sjedeći na travi i malo pričajući.Onda smo krenuli natrag te su neki iz stranke sreli svoje poznanike. Na kraju smo otišli na trg francuske republike di su bili auti i sa dva auta krenuli na Jarun.Tamo je bila proslava i opet puno poznatih za moje iz stranke pa smo se uskaćulali. Jeli smo ćevape i pili pivo. Ja popila pokoji sok i mineralnu. Ručak ionako nisam stigla skuhati pa mi je to dobro došlo. Ma sve je dobro kad drugi plaćaju. Izbor muzike baš i nije bio neki. Na kraju sam ja otišla,a ostali su još ostali.Došla sam kući oko sedam navečer. I na kraju pjesma Vesne Parun napisane prije 60 godina. Pjesma je o Prvom maju PRVI MAJ Vi idete teški u zlatu širokih grana, drugovi, dok dimnjak bune crven gori nad zemljom, što moćno raste s barikada, raspukla od munje, sva u šumskoj zori. Idete, a Sunce pred vama ko baklja sve dalje i dalje trubljom snova zove. Hlad stijena se jezi pred licem jasnoće, i dubovi trnu, i kriju se sove. Vi gazite čemer stoljeća i silu tornja, što izbija sa zvonima smrti. Razdrijevši halje magli i sivilu, obilati gnjevom, jadikovkom škrti; obasjani ispod narančastih grana U nemiru lišća, u proljetnoj struji, dižite se pjesmom, ljudi sa bezdana, rastvorivši srca suncu i oluji.