Misli me prate..

Sinoć me uhvatila kriza o prolaznosti vremena,a to će teško shvatiti oni koji imaju djecu. Što ću ja ostaviti iza sebe? Mislim u slučaju ako neću imati djece. Zašto živim u debilnoj državi di je banka sperme nije nešto normalno, a ne specijalizirano za neplodne. Jer djeca su jedini proizvod koji je trajan. Prolila sam cijeli potok suza,a onda je došlo i ostalo. Mučnina,hladnoća oko nogu i što sve ne. Ne bi smjela plakati dok mi rana ne zaraste,al neke stvari nemreš kontrolirati. Malo zbrkano al takve su mi nekad misli.