Osmjesi

U svijetu oko mene potrebni su osmjesi

ponedjeljak, srpnja 31, 2006

Sjeban bioritam

Pošto meni dan počinje iza ponoći,a ne sa prvim zrakama sunca kao većini ljudi moram reći da baš i nije dobro počeo. Nakon frke na forumu sa kojeg mi je najbolja frendica otišla makar privremeno pričala sam još s njom na ICQ, a osim toga još i štošta drugo na netu. I bila sam prenositelj njene poruke. Džis skoro ko neki prorok iz Biblije. Tako sam tek oko 4 sata (odnosi se na jutro) ugasila komp i otišla najboljem čovjekovom prijatelju krevetu. I onda se dogodilo ono što mi se godinama dešavalo nisam mogla zaspati. Kad sam vidla kolko sati je bilo,ustala sam se,malo popričala sa starom,odgledala malo tv,spremila suđe u mašinu i vratila se natrag u svoju sobu.Tu sam ponovo nešto žvrljala tj. forumarila i ostalo što inače radim. Tako da mi se na kraju prispavalo. I negdje oko 8 sati ja sam već bila u zemlji snova čak i pored dignutih roleta. Al i pored toga nisam doručkovala. Probudih se skoro pa u 1 popodne naravno,a onda opet na net jer mi je bio uključen. Malo sam opet bila posrednik između forumaša i moje frendice,a što ću mora se. Prije toga sam joj pejstala neke važne postove po mojem mišljenju.Tako da sam tek negdje oko 2 išla doručkovat,pa ne smijem to preskočit.Našla sam neke Cd-e sa laganom muzikom onak opuštajućom.U međuvremenu je starog zvao doktor jer ga nije bilo na zračenju koje je premjestio u jutarnji termin. A ja kao jedina osoba koja je tada bila doma i u ulozi sekretarice sam ga obavjestila o svemu jer on se eto nije stigao javiti. I kad sam tražila broj da ga nazovem al mobilni nego fiksni umjesto onog što sam tražila naišla sam na svoj svoj ruksak u kojem je bio moj mp3 player.I stara mi je skinula onaj dio da si mogu nešto snimit. Da ga nisam našla vjerovatno bi ga tražila u svojoj sobi.Tako je to uvijek kad ne tražite nađete to na mjestu na kojem to najmanje očekujete.Nazvala sam tamo al stari je još bio na karminama te sam poručila bratiću da nazove doma kad se vrati. Ja sam krenula u grad pješice ofkors. Ionako mi za to treba cca 20 minuta. Kupila sam u "Krašu" cedevitu amlo prošetala i otišla u net klub,tamo sam se registrirala na Skype i malo pričala na ICQ.Vratila se tramvajem kući ,saznala da je stari zvao i što mu je stara rekla. Na kraju večera i ovom mjesecu je kraj. Pa danas sam isto bila dobro osim možda malo glavobolje i sparine o kojoj pričam. Al ljuta sam jer još uvijek ne sprovodim u djelo onaj dio sa pijenjem više tekućine o čemu sam još jučer pisala. A sutra opet idemo dalje i valjda ću ostvariti koju od svojih odluka. Puno mi je značilo Što sam našla te CD-e,te ću ih sada i slušati.

nedjelja, srpnja 30, 2006

Početak

Glupo mi je pisati dan prvi ili slično pa će zasada biti ovako kako sam napisala,a ako smislim neki naslov promjenit ću ga.Osjećam se dobro osim što se znojim al to sam već prihvatila kao normalno s obzirom na moj poprilični višak kilograma. Neznam dal je to zato jer sam malo poduže odspavala skoro 9 sati što i nije baš preporučljivo. Al nisam ni čula kad mi je stara došla otvoriti prozor. Od aktivnosti sam imala malo slaganja časopisa i skupljanje veša iz dvorišta.Dakle nisam izlazila iz stana mada sam mislila o tome.Opet visim na netu i probat ću to nekako smanjit te malo ranije leć nego inače. Nekim stvarima sam zadovoljna a nekima nisam. Uglavnom nije mi se javio frend,a neznam zašto. Na Bundeku nisam bila jer jučer je bio pljusak a danas sam odrapila spavanac pa mi se nije dalo. Pošto sam se mislila kupat tamo onda mi je bolje ić u društvu nego solo. Neko mora čuvat stvari pa makar to bili samo ključevi.Stari je otišao već oko 4 popodne jer je putovao u Valpovo. Sutra je sprovod njegovoj strini.Eto falile su joj samo dvije godine do stotke al se ona kako je smatrala naživila. Pošto ni krunice nisu pomagale kao ni molitva Bogu da umre odlučila je uzeti stvar u svoje ruke. Prestala je jesti i pila je samo sokove i eventualono kavu. Sad joj je to napokon uspijelo i bit će kod svog muža. Za njene bližnej bit će briga manje mada će na početku žalit za njom. Ali kad idu stari ljudi ne treba žalit osim ako ti je roditelj ili netko drugi tebi blizak. E sad dosta o strini.Nije ovo storija o njoj.Zadovoljna sam današnjim danom mada sam mogla napravit još dosta toga al' čemu sad to preispitivanje. Sutra je novi dan i idemo dalje. U nove dane,nove bitke i pobjede istih. Moram poradit na tome da se rješim svojih loših navika. I moram uvesti novu a to je da pijem više tekućine samo neznam dal da počnem od sutra ili....

Odlučila sam...

koristiti ovaj blog u svrhu isključivo psihoterapije,dakle pisati o svojim osjećajima,o fizičkom i psihičkom stanju u kojem se trenutno nalazim i tako dalje. Ostavila sam ova tri posta jer su mi tako dragi da ih jednostavno nisam imala srca izbrisati. Simpa su mi i prirasli su mi srcu. Dakle iako sam ovaj blog otvorila u travnju ja ga u biti tek danas počinjem pisati.

Da li se meni čini...

da na mene utječe ova promjena vremena.Ono bioritam mi se skroz poremetio,a nikad nisam bila meteoropata.Oduvijek sam meteoropatama smatrala isključivo kronične bolesnike.Definitivno mi je ovo nepoznat pojam. Naime imam problema sa spavanjem kako bi moj cyber frend rekao stražarim.Trebala bi otići kod doktora možda bi mi ona mogla pomoći mada nekako sumnjam u njenu stručnost. Naime nije se nešto baš iskazala ni u drugim slučajevima

Promjenila sam mišljenje..

glede ovog bloga te tu nikako neću pejstati tekstove sa svojih ostalih blogova.Trudit ću se da se malo razlikuje od ostalih mojih blogova iako će i on biti u formi dnevnika kao i nekih mojih razmišljanja.Također ću se truditi da mi blog opravda svoje ime. Moj prvi blog ima sličan naziv ovome i zove se "Nacrtaj mi osmijeh" ili na engleskom "Draw me a smile". Osmijeh je ono što nam u životu treba i to u većim količinama nego bilo što drugo pa čak i ono materijalno.Samo što ja ipak neću ovdje nasmijavat ljude. Nisam ja tu neki humorista niti znam pisati duhovite tekstove. Nekako mi bolje to ide ve rbalno. Dakle bez prevelike filozofije.Pozdrav!

Svaki početak je težak..

pa tako i ovaj blogerski koji ja kao iskusna blogerka,a najstariji blog mi je već prešao godinu dana i to prošli mjesec.Ovaj sam davno otvorila ali kako nisam ništa pisala napravila sam neke promjene i preimenovala ga.Već mi se danima tisuću tema o kojima bi pisala po glavi te nikako ne znam s kojom da počnem. Zato je i ovaj post nekako bezvezan jer mi je prvi na ovom sajtu a i na mom jeziku je jer nikako ne bih mogla pisati na engleskom.Uglavnom ovdje ću manje više pejstati postove sa ostalih blogova,a možda i napišem nešto kad me pukne inspiracija. Trenutno je baš i nemam iako je vani sunce i mami me, a još se ni otuširala nisam.Ah da odmah na početku kažem da sam nezaposlena. Najnoviji hobi mi je fotkanje pa ću kadgod staviti i koju svoju fotku ovdje. Toliko za sada za početak. Pozdrav!